Zanimljivosti

Život na drvetu

Kuća koju je Robert Harvey Oshatz izgradio u blizini Portlanda u američkoj ssaveznoj državi Oregon po mnogočemu se razlikuje od kućica na drvetu koje očevi izgrađuju svojoj djeci. Projekt iz 1997. dovršen je 2004., a kuća obitelji Wilkinson u savršenom je skladu sa svojim okolišem. Naručitelj, veliki ljubitelj glazbe, želio je ne samo da kuća postane dio prirodnog krajolika, već i da upućuje na tijek glazbe. Kuću je nemoguće dočarati fotoaparatom, a posebice je teško dočarati način na koji se unutarnji prostor besprijekorno slijeva u vanjski prostor. Potrebno je proći kroz kuću kako bi se shvatio doseg njene složenosti i povezanosti s vanjskim prostorom. Jedan od primjera su strop od prirodnog drveta, zaobljene grede obučene u drvo te veliki stakleni zid oko dnevnog boravka.

Detalji o projektu

  • Naziv projekta: Wilkinson Residence
  • Lokacija: Portland, Oregon, SAD
  • Arhitekt: Robert Harvey Oshatz
  • Vrsta: Stambeni objekt
  • Naručitelj: Roy Wilkinson
  • Ukupna površina zemljišta: 2200 m2
  • Izgrađeno: 480 m2
  • Projektirano 1997., izgradnja dovršena 2004. godine.
Izvor: GRADNJA.ORG

Cro Skycrapers

Poput većine svjetskih metropola, i Zagreb je, odnedavno, krenuo u visinu. Novi GUP je, uz ispunjavanje određenih uvjeta, omogućio izgradnju zgrada viših od devet katova uz gradske avenije.

Prvi zagrebački poslovni neboder izgrađen je 1958. na tadašnjem Trgu Republike (danas Trg bana Jelačića), a u zadnjih nekoliko mjeseci dogodio se pravi „bum“ natječaja za poslovne nebodere i tornjeve. Gradske avenije postat će prave urbane zone, a ako se proporcionalno planiranom rastu poslovnih zgrada budu otvarala i nova radna mjesta – bit ćemo društvo koje je uspješno prebrodilo svjetsku i unutarnju krizu. Neki od ovih nebodera će zasigurno postati reperi dijelova grada u kojima će biti izgrađeni, neki će ostati upamćeni samo po aferama oko njihove izgradnje, a za neke je upitno i hoće li uopće biti izgrađeni, ali potrudili smo se skupiti sve prijedloge i projekte vrijedne spomena.

Sky Office

Jedan od, zasigurno, najočekivanijih zagrebačkih nebodera i najčešća tema forumaša koji željno iščekuju rast Zagreba u visinu, trebao bi niknuti na uglu Zagrebačke avenije i buduće Vrapčanske ceste. Na parceli od 7 640 m2 predviđena je gradnja dva tornja u obliku spojenih elipsa. Tvorac projekta prema kojemu će tornjevi biti izgrađeni je Ante Anin. Prema idejnom projektu, svaki toranj je trebao imati 22 etaže, ali su investitori, zbog velikog interesa za zakup poslovnog prostora, pokrenuli proceduru za povećanje katnosti građevine. Prema novo usvojenom urbanističko-arhitektonskom programu odabrano je idejno rješenje koje predviđa da tornjevi mogu biti visoki više od 100 m, s 29 nadzemnih i 4 podzemne etaže. Ovaj će neboder biti prvi u Hrvatskoj koji će imati sustav grijanja i hlađenja interpoliran po cijeloj površini spoštenih stropova. Osim toga, bit će opremljen i drugim suvremenim tehnologijama koje se primjenjuju u izgradnji i korištenju „pametnih“ građevina. Izgradnja građevine je trenutno usporena zbog stanja na tržištu kapitala koje usporava proces dobivanja novih kredita, ali se investitori nadaju da će krediti uskoro biti odobreni i izgrdanja nastavljena prema terminskom planu. Cijena izgradnje Sky Officea je procijenjena na 76 milijuna eura, a završetak radova se predviđa u srpnju 2011. godine.

Toranj 123

Natječaj za projekt poslovnog tornja na križanju Selske ceste i Zagrebačke avenije raspisao je 2006. godine investitor Consultants Group. Prvu nagradu na natječaju dobio je 3LHD. Visinom od 123 m (31 kat) i naprednom DIAGRID konstrukcijom ovaj će toranj biti najsuvremenija građevina u gradu. Riječ je o dijagonalnom konstruktivnom sistemu kojeg odlikuju čvrstoća, sigurnost i ekonomičnost. Trapezoidni tlocrtni oblik je potpuno oslobođen stupova i omogućuje različite tlocrtne rasporede. Sadržaji unutar tornja ukupne površine 44347 m2 podijeljeni su na poslovne i javne. U prizemlju je visoki, više etažni lobby pristupačan iz više smjerova i s više razina, a javni sadržaji se javljaju i na pola visine Tornja (cafe i restaurant), te na zadnjoj etaži na kojoj je predviđen vidikovac s pogledom od 360° i Muzej urbanističkog razvoja Zagreba. Prostor krova rezerviran je za helidrom. Iako je „zelena“ gradnja oko 30% skuplja od tradicionalne i u Hrvatskoj nije do kraja zakonski regulirana, u 3LHD studiju kažu da su zgradu projektirali na „zelenim principima“ i da se takva gradnja u roku od 5 – 8 godina isplati. Informacije o planiranom početku radova i mogućoj cijeni zasad nisu dostupne.

Imperium Tower (Crni monolit)

Najviši zagrebački neboder trebao bi niknuti na križanju Savske ceste i Zagrebačke avenije. Imat će 41 nadzemnu etažu i gotovo 44 000 m2 GBP-a. Gradit će ga tvrtka Pro-grad iz Zagreba. Projekt koji je osvojio prvu nagradu na natječaju su izradili arhitekti Zdravko Krasić, Hrvoje Bakran i Dražen Plevko iz Urbanih tehnika. U izradi projekta sudjelovale su i tvrtke IPRO inženjering d.o.o., KGH d.o.o., Dobri projekti d.o.o. i Flamit d.o.o. Neboder se predstavlja kao okvir visoke programske gustoće, karakteristične i potrebne rubnim djelovima centra grada. Svoju homogenost pretpostavlja heterogenosti različitih programskih punjenja. Višestrukim ponavljanjem neutralnih otvorenih prostora omogućuje se slobodni smještaj sasvim različitog, neodređenog i proizvoljnog sadržaja - od strogo privatnog, poslovnog ili apartmanskog do javnog, uslužnog, trgovačkog i rekreacijskog na donjim, te na najvišoj etaži. Investitor nije htio otkriti planirane datume početka i završetka radova, kao ni moguću cijenu izgradnje ovog nebodera, ali usprkos tome, ova je zgrada zaslužila mjesto na našim stranicama jer, ako u doglednoj budućnosti bude izgrađena (a nakon što je neboder sredinom srpnja dobio lokacijsku dozvolu, sve su prilike da hoće), bit će to jedno vrijeme najviša i zasigurno najuža zagrebačka zgrada.

Centar Miramare

U svibnju ove godine završen je javni natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja križanja Miramarske i Bednjanske ulice u Zagrebu. Prvu nagradu na natječaju dobili su arhitekti iz studija 3LHD. Nagrađeni rad ponudio je kao rješenje dva međusobno povezana volumena: toranj s 20 etaža i niži dio s 5 etaža te time objedinio planirane ciljeve i ostvario kvalitetan odnos sa susjednim građevinama. U podzemnom dijelu poslovnog centra smještena je garaža za preko 400 vozila, a prizemlje je prostor pristupa centru, s javnim trgovačko-ugostiteljskim sadržajima. Više etaže zgrade rezervirane su za poslovne korisnike, dok najviša etaža pripada vidikovcu s kojeg se pruža jedinstven pogled na panoramu Zagreba. U studiju 3LHD kažu da će jednostavnim, a istovremeno iznimno atraktivnim efektom oblikovanja pročelja, uvlačenjem i izvlačenjem staklenih modula, zgrada poslovnog centra Miramare dobiti prepoznatljivost, jedinstvenost i posebnu vrijednost.

East Side

Neboder koji bi u potpunost trebao promijeniti vizuru istočnog dijela grada djelo je Ante Anina, a ponuđen je kao jedno od rješenja na natječaju koji je raspisao MD Profil iz Đakova krajem prošle godine. Na križanju Koledovčine i Kanalskog puta počet će gradnja čim se ishode potrebne dozvole. Dva, po sredini povezana tornja, imat će više od 56 000 m2 površine i gotovo 1000 parkirališnih mjesta na šest etaža. Neboder će imati 51 kat, a uredski prostori će se uređivati po narudžbi zakupaca.

Eurotower

S 26 katova i 97 metara visine, zgrada koju je projektirao Marijan Hržić, bila je najviša zgrada u Zagrebu u vrijeme kad je izgrađena. Objekt u obliku kvadrata s fasadom udubljnom na pet mjesta postao je jedna od najatraktivnijih poslovnih lokacija u gradu, i prije samog otvorenja zgrade 2007. Na više od 17 000 m2 smješteni su poslovni prostori u kojima radno vrijeme provodi više od tisuću osoba. Ukupna površina tornja iznosi više od 30 000 m2. Pored ovog tornja, smjestio se još jedan, manji, od 12 katova. Cijena izgradnje ovog tornja kreće se oko 40 milijna eura. Glavni izvođač radova na tornju bila je tvrka Porr – Hrvatska, te nekoliko manjih hrvatskih izvođača. U Eurotoweru se, između ostalog, nalazi sjedište Zagrebačke burze.

1+1

Na nedavno završenom natječaju tvrtke Crodux za dva tornja na zagrebačkom Jankomiru pobijedio je rad Džive Dražića iz biroa Entatis. On predviđa tornjeve od 33 i 27 katova. Niži toranj je do polovice kos i onda paralelan s višim, a povezani su mostićem. Projekt 1+1 je vrijedan između 50 i 80 milijuna eura, a gradnja bi trebala početi 2011.

Izvor: ingenieurpress.com

Bostonska "arka"

Može li se slom Dubaija pripisati ambicioznim projektima kojima se pokušalo izgraditi malo čarobno carstvo? Možda. Ipak, ni slom ovog diva na tržištu nekretnina nije zaustavio kreativno razmišljanje dizajnera diljem svijeta.

Bostonski dizajneri predstavili su rješenje plutajućeg grada unutar grada koji bi zbog podizanja razine mora mogao uskoro postati stvarnost. Ovakva „arka“ potpuno je tehniki izvediva, a istraženi su i svi ostali aspekti života u njoj. Dizajneri koji su ju projektirali, kažu da nisu zabrinuti zbog mogućeg porasta razine oceana jer je život u gradu moguće prilagoditi toj situaciji.

Mostovi naši svagdašnji

„Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.“ (Ivo Andrić)

Mostovi povezuju ljude i krajeve. A pošto je u Hrvatskoj uvijek aktualna priča o nekom mostu, bilo da je on prijeko (ne)potreban, bilo da košta previše ili je (pre)često zatvoren zbog bure, odlučili smo u nekoliko nastavaka ispričati priču o najpoznatijim svjetskim mostovima. Priča naravno počinje s, nama najvažnijim, hrvatskim mostovima. Onima o kojima Ivo Andrić nije znao ništa dok je pisao svoje ode tim građevinama. Povijest novijih hrvatskih mostova uglavnom je ispunjena mnogim kontroverzama, prozivanjima i podmetanjima različitih političkih struja. Nadajmo se da će nas izgrađeni mostovi povezivati bolje nego je to učinio proces njihove izgradnje.

Pelješki most

Najpoznatiji hrvatski most zasigurno je Pelješki most. Prije nego je uopće započet proces gradnje, ovaj most je postao uzrokom mnogih neslaganja i razilaženja Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, a pored toga i sami Hrvati se nikako ne mogu složiti oko toga je li ovaj most zaista poveznica razdvojenih teritorija Hrvatske ili će i dalje biti kamen spoticanja različitih političkih struktura i samih građana. Ipak, odgovore na ova i ovakva pitanja, ostavit ćemo mjerodavnim institucijama i osobama, nama su u toj priči još uvijek zanimljivi (samo) mostovi. Pelješki most, u svjetlu budućeg članstva Hrvatske i BiH u EU, zasigurno jest suvišno ulaganje. Nakon pristupanja Uniji obje zemlje, granica među njima bit će ukinuta pa će najjači argument za izgranju mosta pasti u vodu, ali... dotad će most već biti izgrađen. Kako god, mostova i veza među ljudima nikad dosta! A, po nekima, postoji i mogućnost da Pelješki most zaista učini čuda za razvoj južne Hrvatske. Zbog krize je bilo najavljeno obustavljanje gradnje. Zatim smo saznali da gradnja, usprkos Vladi, nije stala. Čekamo daljnji razvoj situacije. I u međuvremenu se nadamo da će gradnja Pelješkog mosta (u skoroj budućnosti) donijeti barem jednu pozitivnu stvar po kojoj ćemo ga pamtiti.

  • Projektanti mosta: Građevinski fakultet u Zagrebu
  • Izvođači radova: Konstruktor Split, Viadukt Zagreb i Hidroelektra Zagreb
  • Datum početka radova: listopad 2007.
  • Datum završetka: planiran za 2011.
  • Dužina:2440 m
  • Širina: 21 m
  • Cijena: oko 2 milijarde kuna

Most dr. Franje Tuđmana

Ovaj most postao je poznat ne samo po tome što povezuje obale Rijeke Dubrovačke, nego i po tome što je dugo vremena imao dva imena. Naime, kad je most izgrađen, vlasnik mosta, Hrvatske ceste, nazvale su ga Most Dubrovnik. Dubrovačko gradsko vijeće most je imenovalo po prvom hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu, a na prilazne cesta mosta postavljene su ploče s oba imena. Tri godine kasnije, dubrovačka gradska vlast konačno je odlučila da se most zove samo Most dr. Franje Tuđmana. Neposredno nakon izgradnje ovaj most smatran je dostignućem europske mostogradnje, ali nije dugo trebalo da se pri vremenskim nepogodnostima počnu otkrivati njegovi nedostaci. Za nevremena su dijelovi mosta počeli dolijetati u dvorišta obližnjih stanara, a Hrvatske ceste su most jednostavno zatvorile zbog popravaka. Javnost su dodatno uznemirile i izjave pojedinaca koji su tvrdili da na mjestu izgradnje mosta nisu provedena potrebna mjerenja jakosti vjetra. Nakon svih peripetija oko ovoga mosta, nadamo se da nećemo biti u prilici provjeriti stoje li tvrdnje o tome da je most građen tako da izdrži i najjače potrese.

  • Projektanti mosta: Zlatko Šavor, Građevinski fakultet Zagreb
  • Izvođač radova: Walter-Bau AG, Konstruktor Split
  • Datum početka radova: 1998.
  • Datum završetka: 2002.
  • Dužina: 518 m
  • Cijena: 252 milijuna kuna

Domovinski most

Najveći most u Zagrebu građen je s namjerom boljeg povezivanja jugoistočnog dijela grada sa zračnom lukom. Osim prometne funkcije, ovaj most je i dio infrastrukturnog projekta izgradnje Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba. Kao i ostali hrvatski mostovi, nije prošao bez problema pri otvaranju i (ne)opravdanih kritika. Zbog neusklađenosti starog i novog projekta Domovinskog mosta, spojne ceste su na mjestima bile i više od metra niže od razine mosta. Most i nakon saniranja spojnih cesta nije imao uporabnu dozvolu pa je za promet otvoren tek iz petog pokušaja. Izgradnja ovog mosta i rekonstrukcija Radničke ulice trebali su omogućiti razvoj jugoistočnog dijela Zagreba. U osvjetljenje ovog mosta je uloženo 115 tisuća dioda u dužini 1800 m koje svjetle u bojama hrvatske zastave i više od 11 milijuna kuna.

  • Projektanti mosta: Rajke Veverka, Martina Balić
  • Izvođači radova: Industrogradnja d.d.
  • Datum početka radova: 2002.
  • Datum završetka: 2007.
  • Dužina: 879 m
  • Širina: 34 m
  • Cijena: 300 milijuna kuna

Krčki most

Bivši Titov most, koji spaja najveći hrvatski otok s obalom, napravljen je pod pokroviteljstvom samog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita. Njegov betonski luk od 390 m u vrijeme izgradnje mosta bio je najveći te vrste u svijetu, a tek 1995. izgradnjom mosta preko kineske rijeke Jangce, njegova duljina je nadmašena. Prvotno je bilo zamišljeno da se most otplati od mostarine koja bi se nakon toga ukinula, međutim, mostarina se i danas, nakon što je mostom prešlo više od 30 milijuna vozila, naplaćuje s kopnene strane prema Krku. Možda zbog vremena u kojem se gradio, a možda zbog sretnog spleta okolnosti, ovaj most nije ostao upamćen po skandalima i prepirkama, nego je zaista bio poveznica kopna i otoka i njegov doprinos razvoju otoka Krka je neupitan.

  • Projektanti mosta: Ilija Stojadinović
  • Izvođač radova: Mostogradnja
  • Datum početka radova: 1976.
  • Datum završetka: 1980.
  • Dužina: 1430 m
  • Širina: 11,4 m

Maslenički most

Već i ptice na grani pjevaju pjesmice o Masleničkom mostu zatvorenom zbog bure. Radićev, Thompsonov, burni... nazivaju ga različitim imenima, uglavnom se osvrćući na njegove projektante i političku pozadinu izgradnje ovog mosta. Mi ćemo, ipak, o Masleničkom mostu kojeg u prati manje negativnog publiciteta i koji se vratio u naše živote i putovanja prema Dalmaciji bez previše bure. Stari Maslenički most izgrađen je 60-ih godina prošlog stoljeća. U Domovinskom ratu je 1991. srušen, a njegovoj obnovi se prustupilo nakon neborjenih rasprava o funkcionalnosti tzv. Radićevog mosta preko Maslenice. Novi stari most je dio alternativnog pravca autoceste i koristi se kad je zbog bure zatvoren Radićev most, a pored bolje zaštićenosti od bure, kao dio alternativnog pravca oslobođen je i plaćanja mostarine.

  • Projektanti mosta: Stjepan Štorga, prema originalnom projektu Vojislava Draganića
  • Izvođač radova: Đuro Đaković Montaža, Tehnobeton Zagorje
  • Datum početka radova: 2002.
  • Datum završetka: 2005.
  • Dužina: 315 m
  • Širina: 10,5 m
  • Cijena: 45 milijuna kuna

Izvor: ingenieurpress.com

Taj Mahal - "San u mramoru"

Taj Mahal jedno je od novih sedam svjetskih čuda proglašenih 8.srpnja 2007.g. Iako ima mnogo mitova i kontroverzi oko ove građevine, ostaje činjenica da on i dalje privlači milijune turista godišnje.

Najpoznatija priča oko ‘Srca Indije’ ide ovako: Maharadža shah Jahan oženio se svojom trećom ženom, kasnije poznatijom pod imenom Mumtaz Mahal (‘voljeni ukras dvora’). Ona mu je ubrzo postala najdraža. No, pri porodu njihovog četrnaestog djeteta, Mumtaz umire. U velikoj boli i žalosti, shah Jahan daje izgraditi mauzolej – vječnu grobnicu za svoju voljenu.

Gradnja je počela 1632.g. u Agri, na južnoj obali rijeke Yamune (sjeverna Indija). Navodno ga je gradilo 20 000 ljudi, zajedno sa 1000 slonova koji su dopremali materijal iz Indije i Azije (skupi kamen i mramor), iz Kine (kristal), iz Perzije (tirkiz)…S obzirom da je građen na nestabilnoj riječnoj obali, morali su se postaviti bunari ograđeni drvetom te ispunjeni kamenjem i željezom. Dokumenti pokazuju da je glavni arhitekt bio Ustad ‘Isa, glasoviti islamski arhitekt toga doba. Gotovo cijeli Taj Mahal sagrađen je od bijelog mramora. U glavnoj odaji je spomenik Mumtaz Mahal i shaha Jahana s njene lijeve strane. Lukovičasta kupola visoka 75 metara, nadvisuje grobnicu. Sagrađena je od opeke obložene bijelim mramorom. Vrh kupole dekoriran je cvijetom lotusom. Na vrhu je bio zlatni šiljak od 10 metara, ali su ga britanski kolonizatori skinuli i rastalili, te je sada od bronce. Oblik kupole naglašen je sa četiri manje kupole, a u kutovima podnožja stoje minareti, četiri tornja visine više od 40 metara svaki. Upravo oni naglašavaju simetriju po kojoj je Taj Mahal specifičan – sve je simetrično (sklad proporcija)..

Na nižoj razini nalaze se grobovi Mumtaz Mahal i shaha. Budući da muslimanska tradicija zabranjuje dotjerane dekoracije grobova, njihovi grobovi leže u relativno običnoj kripti. Glave su im okrenute desno, prema Meki. Na godišnjicu smrti shaha Jahana, rijetki mogu ući i pogledati stvarne grobove. Unutrašnjost je ukrašena dragim i poludragim kamenjem. Zidovi su visoki oko 25 metara. Također su na zidovima ispisani citati iz Kurana na odabrana mjesta. Vanjska dekoracija jedna je od najboljih u mogulskoj arhitekturi; dekorativni elementi su ili kaligrafija, apstraktne forme ili vegetativni motivi. Pomoćne zgrade isto su od opeke, ali obložene crvenim pješčarom. Te dvije zgrade također su simetrične; jedna je džamija, dok je druga kuća za odmor.

U zadnjoj godini izgradnje (1648.), u Agru se vraćaju Jahanova tri sina. Jedan od njih, Aurangzeb, ubija svoju braću, a oca stavlja u tamnicu iz koje je imao pogled na Taj Mahal. Umro je 1666.g. te ga Aurangzeb sahranjuje do Mumtaz Mahal. Neki smatraju da je to napravio iz zlobe, jer je time narušena savršena simetrija grobnice. Shah Jahan navodno je želio izgraditi svoju grobnicu koja bi bila identična Taj Mahalu, ali u crnom mramoru, s druge strane rijeke, te bi ih spojio srebrnim mostom.

Jedan od najpoznatijih mitova je taj da je shah po završetku gradnje dao odsjeći glave ili ruke radnicima te palce arhitektima kako ne bi ponovno mogli sagraditi nešto ovako veličanstveno.

Izvor: webgradnja.hr

Makadam je Škot

Mac Adam (1756-1836) je bio Škot koji je uveo način gradnje cesta koji mi znamo pod imenom makadam. Makadam je cesta koja je napravljena od nekoliko slojeva nabijenog tučenca različitih veličina. Pri kraju izvedbe se nabija tj. valja do potrebne zbijenosti.
Tučenac je usitnjeni lomljeni kamen. Do izuma parne drobilice (1858 g.) i parnog valjka (1859 g.) građenje makadama je bio puno teži i zahtjevniji posao za radnike. Tučenac se proizvodio ručno usitnjavanjem kamena do željene veličine, a zatim se nabijao ručnim nabijačima na mjesto ugradnje.
Danas se za usitnjavanje kamena koriste drobilane koje mogu biti pokretne, a za nabijanje tučenca koristimo širok spektar valjaka i nabijala.
Makadamske ceste grade se i danas uz upotrebu cementa i tamnih vezivnih sredstava. Taj tip cesta se gradi za niske razrede cesta tj. za niski prosječni godišnji dnevni promet (PGDP). Primjena makadama je u: brdovitim terenima, cestama prema manjim sredinama (sela), kao privatne ceste, itd….

Izvor: webgradnja.hr

Najveći bazen na svijetu

Bazen je dugačak čak 1136 m, dubok 35 m i kapaciteta 250 000 m3 vode. Uistinu impresivno! Sama konstrukcija koštala je 3,5 milijuna dolara. Bazen je smješten tik uz Tihi ocean pa se u njemu nalazi morska voda. Spomenimo kako za ljetnih dana temperatura vode iznosi 26 °C, stoje za 9 °C više od temperature oceana! Nakon službene objave da je bazen uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda, vlasnici hotela bili su ponosni što mogu konačno objasniti sve bitne čimbenike koje su utjecali na dobivanje prestižne nagrade.

Oni se poglavito odnose na gigantske dimenzije lagune koju karakterizira jedinstvena estetika, zdravstveni sadržaji i izričito bistra, gotovo prozirna tirkizno plava boja koja odgovara boji tropskih mora. I usitinu, riječ je o itekako zasluženoj nagradi jer se radi o primjeni ekskluzivne tehnologije koju je u cijelosti realizirao čelnik San Alfonso del Mara, biokemičar i poslovni čovjek, Fernando FISCHMANN koji je jednom prilikom istaknuo kako je “to priznanje njegovom dugogodišnjem predanom radu”.

Kako bi unaprijedio svoju tehnologiju, gosp. Fischma-nn proveo je desetgodišnje istraživanje koje ga je dovelo do tehnologije koju karakterizira pristupačna cijena dizajna i održavanja neograničenih količina vode kristalno čistima.

San Alfonso del Mar se s punim pravom hvali infrastruktrom koja predstavlja posljednji tehnološki napredak koji, između ostalog, uključuje prekrasnu plažu s bazenima, unutarnje i vanjske hidromasažne bazene i kristalnu piramidu sa zatvorenim bazenom koja je jedinstvena u Južnoj Americi. Dodajmo ovome kako se cijeli kompleks sastoji od 1300 smještajnih jedinica, restorana, noćnih klubova, kinodvorana, muzeja, dokova, vodenih tobogana…

I na kraju, možemo samo zaključiti kako tehnologija nezaustavljivo juri naprijed. Postavlja se pitanje što nam donosi budućnost? Na to pitanje još nemamo odgovor. No, želite li bar na trenutak zaploviti po prekrasnoj laguni, kliknite na www.crystal-lagoons.com i uvjerite se u ljepotu oceanskog plavetnila koju je osmislio i realizirao čovjek…

Izvor: Časopis MOJA KUPAONICA